Fleksibilnost je prvenstveno karakterizirana omjerom čvrstoće na pritisak i čvrstoćom na savijanje (ili kapacitetom materijala za deformaciju pri savijanju), što odražava sposobnost maltera otpornog na pukotine da se odupre pucanju kada je podvrgnut naprezanju ili deformaciji. Niži omjer čvrstoće na pritisak i savijanje ukazuje na superiornu fleksibilnost, čineći materijal manje sklonim nastanku pukotina uzrokovanih temperaturnim fluktuacijama ili manjim pomacima u podlozi.
Prilikom procjene fleksibilnosti, bitno je razmotriti odnos između čvrstoće na savijanje i tlačne čvrstoće; oslanjanje na jednu metriku nije dovoljno za sveobuhvatnu procjenu performansi materijala. Visokokvalitetni mort otporan na pukotine trebao bi maksimizirati fleksibilnost uz održavanje adekvatne osnovne čvrstoće, čime se postiže optimalna ravnoteža između čvrstoće i žilavosti.
Za sveobuhvatnu procjenu, preporuča se procijeniti parametre kao što su tlačna čvrstoća, čvrstoća vezivanja, skupljanje i omjer čvrstoće na pritisak i savijanje u međusobnoj vezi, uspostavljajući višedimenzionalni kriterij kvalitete. Neispunjavanje bilo kojeg pojedinačnog indikatora može stvoriti slabu točku, potencijalno dovesti do pucanja u strukturi. Tek kada se ispune svi kriteriji, može se očekivati da malter otporan na pukotine pruži predviđenu zaštitnu funkciju u praktičnim primjenama.
